Učenici šestih razreda OŠ "Kamešnica" - Otok u okviru integrirane nastave posjetili su mjesto Grab i organizirali nastavu vjeronauka, prirode i povijesti, a prema zamislima HNOS-a. Nastavi su nazočila 73 učenika i 5 predmetnih nastavnika: Anka Mušterić, Boris Delić, Vesna Škopljanac-Mačina, Ankica Katić-Jurela i Stjepan Marković. Ovom prigodom zahvaljujemo fra Dušku Botici, župniku Crkve svetog Ivana Krstitelja u Grabu na pomoći i suradnji.

Suvremena nastava ostavlja iza sebe tradicionalne predavačke metode štapa i krede u ruci, ma koliko nastavnik stručan i zanimljiv bio. Pedagogijska znanost priznala je nedoumice u kojima se našla; treba iznaći nove putove do pažnje i znanja ovih mladih nadolazećih umova kojima računala nisu problem već zabava. Kako zainteresirati učenika i nastavu učiniti nečim u čemu mlada osoba uživa, a istovremeno uči?

Didaktička rješenja su raznolika kao i stavovi učitelja. Po tom pitanju ipak ovo što smo napravili integriranom nastavom provedenom izvan učionice zaslužuje ne samo pažnju već i razmišljanje o ovom, vjerojatno ispravnom smjeru provođenja nastave u budućnosti. Klasičan učenikov radni dan izgleda otprilike ovako: 6 sati - hrvatski, matematika, povijest, zemljopis.svaki nastavnik će tvrditi koliko je predmet važan, najvažniji i pričati, pričati, ponekad poviknuti, upozoriti, ukoriti, pohvaliti, ocijeniti.

Neki će se požaliti kakva je ova današnja mobitelska mladež i pohvaliti neko davno vrijeme u kojem su ti ljudi, u stvari, i ostali, da ne kažem - zaostali.

Učenikova ocjena? Čista dosada, većina će reći. Ponudili smo učenicima naše škole nešto drugo. Terensku nastavu, integriranje nekoliko školskih predmeta sa sadržajima koje će naučiti, a odmah potom i vidjeti.

Kad spomeneš izlet, na licima osmjeh. Odmah! Kad spomeneš knjige i učenje na izletu, može, samo neka je izlet. I opet osmjeh na dječjem licu.

Okupljanje u rano jutro, veseli i nervozni dječji pogledi, kad će bus više krenuti. Uz stroge pripreme krenuli na ukrcavanje u bus, a opet, neki kasne, a znate, učitelju, marenda se kupuje, gužva. Dočekao nas prelijepi Grab. Nabujao od silnih proljetnih kiša pokazuje snagu prirode. Čista izvorska voda pršti nošena povjetarcem i stvara vodenu koprenu, kvasi nas, ali uživamo. Vjeronauk je. Ulazimo u Crkvu svetog Ivana Krstitelja u Grabu. Sakralna ornamentika i umirujući glas vjeroučitelja podsjećaju nas komu dugujemo ovaj zemaljski život i s kime ćemo se jednom, kad za to dođe vrijeme, sastati.

Teme su boja svećeničkog rublja, crkveni kanoni i evanđelja, liturgijska glazba i predmeti. Ispred oltara učenici čitaju pripremljene materijale koji, naravno, upozoravaju na moral i ćudoređe zemaljskog života. Pojašnjavaju se crkveni blagdani i njihovo značenje.

Završnu riječ dao je i naš domaćin fra Duško Botica naglašavajući važnost crkvenih predmeta i glazbe. Ipak učenici pitaju. Sve ih zanima. Zašto odjeća te i te boje na taj blagdan, koja molitva, kako je to bilo u povijesti? Svećenik odgovara, siguran u svoje znanje, s osmjehom, ali i neskrivenom oduševljenošću pitanjima. Šestaši "Kamešnice" kreću dalje. Brzim dječjim korakom ulaze u grapske mlinice. Odiše starina, mlinski kamen star stoljeće, pokretan snagom nabujalog Graba mrvi žito i stvara kruh svagdašnji.

Učiteljica prirode pojašnjava život na vodi i pod vodom. U školskoj zgradi priča se svede na pojašnjavanje i poneku sliku. A sada ovdje ispred nas plivaju pastrve u ribogojilištu. Radnici ih hrane kako bi postale hrana, nekima odmah pada na pamet pomisao kako bi bilo zgodno upecati koju, ali tu ideju nemogućom čini ogromni njemački ovčar koji stvara barijeru između nas i ukusnog jela.

Život u prirodi je sada pored nas, ili bolje rečeno sad smo dio prirode. Punoglavci, žabe, ptice, ribe, ali i upozorenje nastavnika na mogući, ne daj Bože, susret sa zmijama. I povijest je pronašla svoje mjesto u ovom nastavnom danu. Nadomak Graba su utvrde Čačvine koje su priječile put Turcima, ali ih u davnom 16. stoljeću nisu zaustavile. Haračili su Turci ovim prostorima 150 godina, njihova nazočnost otkriva se čak i danas u načinu gradnje starih kuća pored kojih prolazimo, kao i mnoštvu naziva koje cetinski puk koristi i danas. "Idemo u varoš", kažu mladi i danas kada odlaze u obližnji Sinj. Sada znaju da je i ta riječ turski naziv za mjesto u kojem žive kršćani i muslimani. Povezujući povijest i vjeronauk, učitelj prepričava bitku pod Sinjem davne 1715., a Čudotvorna Gospa Sinjska ohrabri branitelje i protjera Turke.

Za vrijeme nastave učenici spontano vade iz kutaka odjeće sliku Čudotvorne Gospe Sinjske i čvrsto je stišću. Povratak je, umorni su od sunca i hodanja, zadovoljni i sretni viđenim i naučenim. Umor će proći već sutradan, zadovoljstvo i divna uspomena trajat će dugo.
A nastava? Realizirana u potpunosti.

Tekst uredio: Stjepan Marković, prof. povijesti

Pretraži Web